Stabilnost ekosustava nacionalnih parkova ugrožena je na dvjema razinama. Na lokalnoj razini govorimo o biljnim bolestima, štetnicima i lokalnim onečišćenjima, a na drugoj globalnoj razini, o promjeni klime. Termin globalna promjena klime ponajprije se odnosi na zatopljenje prouzročeno antropogenim povećanjem količine stakleničkih plinova, što inicira bezbrojne negativne utjecaje na ekosustav šume i pozitivne utjecaje na rasprostranjenje i fiziološko stanje kukaca. Iz tog razloga

očekuje se pojačani napad primarnih i osobito sekundarnih štetnika. Napadu su osobito izložena oslabljena i starija stabla svih vrsta kojima je smanjena otpornost na napad štetočinja. Takvih stabala je, zbog reducirane sječe u nacionalnim parkovima, sve više, što je u skoroj budućnosti sigurno biti značajan problem. Na klimu kao globalnog uzročnika odumiranja šuma uglavnom ne možemo utjecati pa štetočinje ostaju činitelj na kojega možemo direktno utjecati primjenom

ekološki prihvatljivih mjera i sredstava zaštite . Ekološki prihvatljive metode zaštite od napada štetočinja su prije svih preventivne (uzgojne i šumskohigijenske mjere), dok kurativne mjere podrazumijevaju mehaničko suzbijanje štetočinja, tehnologiju sterilnih insekata, aplikaciju bioloških pripravaka, primjenu feromona te "privuci i uništi" tehnologiju. Do neke razine nacionalni parkovi će moći opstajati, samo uz preventivne, ali i kurativne mjere zaštite od štetočinja. Danas su razvijene djelotvorne metode i preparati za zaštitu koji zadovoljavaju i najstrože ekološke norme. No, djelotvornu zaštitu i održivi razvoj nacionalnih parkova u širem smislu postići ćemo ako svoje aktivnosti (onečišćenje) racionaliziramo u znatno većem stupnju, tako da zaštićena područja budu u boljem okruženju nego je danas slučaj.