Azijske strizibube (Anoplophora chinensis i A.glabripennis)

Podrijetlom su iz Azije, a dosada su unesene u nekoliko država Europe i Sjeverne Amerike. Azijska strizibuba poznatija iz stručne literature kao Citrus Longhorn Beetle (CLB) prvi je puta pronađena u našoj zemlji u 2007. godini u rasadniku MBM u Turnju u Zadarskoj županiji, a laboratorijske analize su potvrdile pozitivne nalaze na istoj lokaciji u 2008. godini na sadnicama javora i ruže te u 2009. i 2010. godine na sadnicama javora. Sve zaražene sadnice su uništene kao i ostale sadnice bez simptoma zaraze, a podrijetlom su iz iste pošiljke.
DOMAĆINI

Azijska strizibuba pripada skupini polifagnih štetnih organizama i prema do sada poznatim podacima dolazi na vrstama iz slijedećih rodova:  Acer, Aesculus,  Alnus, Betula, Carpinus,  Corylus, Cotoneaster, Crataegus, Fagus, Ficus, Fraxinus, Malus, Morus, Platanus, Populus, Prunus, Pyrus, Quercus, Rosa, Salix i Ulmus.

BIOLOGIJA

Potpuni razvojni ciklus (od jaja do odraslog oblika) kod azijske strizibube u prirodnim uvjetima ili u područjima gdje se nedavno štetni organizam udomaćio traje 1 - 2 godine ovisno o klimatskim uvjetima, dominantno ovisi o temperaturi  kao i o uvjetima hranjenja. Izlazak odraslog oblika je u razdoblju od svibnja do kolovoza. Odmah nakon izlaska odrasli oblici hrane se do spolne zrelosti lišćem, peteljkama i korom mladih izbojaka. Odlaganje jaja počinje tjedan dana nakon kopulacije. Inkubacija odloženih jaja traje 15 do 20 dana i ovisi o temperaturnim uvjetima. Ličinka prvoga i drugoga razvojnog stadija na početku radi komoru u području kambija, a nakon toga treći razvojni stadij izgriza hodnike unutar floema i u vanjskom sloju ksilema. Kasniji razvojni stadiji ličinke ulaze dublje u tkivo drva u najniže dijelove debla i korijena. Kukuljenje se događa u drvu, često blizu, iznad područja hranjenja.

SIMPTOMI
Simptomi na biljkama domaćina koji upućuju na zarazu azijskom strizibubom su izlazni otvori širine do 1cm, zatim hodnici u drvu i žive ličinke, zadebljanja izbojaka ili debla, piljevina na površini zemlje oko debla te prisutnost imaga. 

ŠTETNOST
Ovo su izuzetno opasni štetnici koji mogu uzrokovati sušenje stabala većih razmjera. Do sada su ove vrste nađene samo u parkovima ili rasadnicima, ali njihova lakoća prilagodbe, nedostatak prirodnih neprijatelja i brzina širenja, ukazuju kako bi njihova pojava u šumama imala katastrofalne posljedice. Mjere zaštite vrlo su ograničene, jer kukci veći dio života provode zaštićeni u drvetu. Zbog toga je sprječavanje unašanja najviši prioritet.


Podijeli članak

Facebook