Obični bagrem (mirisavi bagrem,lat.Robinia pseudoacacia) poznat pod pogrešnim nazivom i kao akacija ili agacija je bjelogorična vrsta drveća iz porodice mahunarki (lat.Fabaceae). Potječe iz jugoistočnog dijela SAD-a, ali se proširio na Sjevernu Ameriku, Europu i Aziju. U nekim područjima se smatra invazivnom vrstom. U Europu je prenesen 1601. godine. U privatnim šumama kontinentalne Hrvatskeje jedna od najraširenijih vrsta drveća. Voli pjeskovita tla. Šumari ga koriste u zasadima za zaštitu od erozije. Raste u visinu do 25m, a u debljinu do 90cm.

Kora je starijeg debla uzdužno izbrazdana. Izbojci su bridasti i goli. Palistići se pretvaraju u jake bodlje, oko 2 cm duge, uglavnom ravne, na bazi proširene i drvenaste. One su na svakoj strani pupa po jedna. List se sastoji od 9 do 25 eliptičnih, slabije dlakavih 3-5 cm dugih listića. Cvjetovi su bijeli i mirisavi, u grozdovima dugim 20 cm. Cvjeta u svibnju, poslije listanja.Mahuna je do 10 cm duga i gola, ima 4 do 10 sjemenki. Drvo je žuto-smeđe boje i tvrdo, odlično je za ogrjev, gori polako, s jedva vidljivim dimom i postiže visoke temperature gorenja. Drvo je odlično i za izradu različitih predmeta. Zbog flavonoida, bagremovo drvo može preživjeti i 100 godina pod zemljom.Bagremov med izrazito je svijetle žute boje, blaga ugodna mirisa i okusa, lagan i ukusan. Zbog svojih osobina ubraja se u najcjenjenije vrste meda.Svi dijelovi bagrema su otrovni, osim cvjetova. Kora je posebno otrovna. Od cvjetova se u Rusiji radi vino i marmelada.Cvjetovi se mogu umočiti u tijesto za palačinke i pržiti (kao i cvjetovi bazge). Bagrem svojim korijenjem veže dušik u tlu, a zbog jako razgranatog korijena koristi se za stablizaciju tla kod erozije. Kultivari bagrema (kuglasti) koriste se u parkovima i drvoredima.