Bijela vrba(lat.Salix alba) je bjelogorična vrsta drveća iz porodice Salicaceae. Raste kao grm ili do 20 m visoko drvo u nizinskim šumama Europe, jugozapadne i srednje Azije. U Hrvatskoj je autohtona vrsta i pojavljuje se u ritskim šumama uz rijeke, koje su dio godine poplavljene. Krošnja je široka i prozračna. Vrhovi su grana svinuti prema dolje, a izbojci sivkasti i žilavi.Lišćeje do 10 cm dugo i oko 1,5 cm široko, u početku gusto srebrnasto-svilenasto, kasnije odozdo srebrnasto-dlakavo, u sredini najšire, fino i žlijezdasto napiljena ruba, s palistićima.Varijetet bijele vrbe, Salix alba var. vitellina uzgaja se u vrtovima i vinogradima, a izbojci sužutii sjajni te žilavi i dobri za vezanje. Mlade jednogodišnje grančice se koriste za pletenje košara. Hipokrat je u 5. stoljeću prije rođenja Krista, pisao o gorkom prahu iz kore bijele vrbe, koji ublažava bolove i vrućicu.Talijanski kemičar Raffaele Piria i francuski farmaceut Henri Leroux izolirali su salicin, aktivnu tvar iz vrbine kore,1828. godine. Od salicina dobiva se salicilna kiselina, a od nje reakcijom esterifikacije dobiva se aspirin, koji je acetilsalicilna kiselina. Uzgaja se i kao ukrasna biljka (npr. kultivar "Vitellina" tužna vrba).