Osnovne informacije

• Latinski naziv: Thaumetopoea pityocampa (Denis & Schiffermüller, 1775)
• Hrvatski naziv: Borov četnjak gnjezdar, Borov četnjak, Borov prelac
• Red: Lepidoptera (Leptiri)
• Porodica: Notodontidae (Hrastovi prelci) - ponekad se svrstava u zasebnu porodicu Thaumetopoeidae

Biljke domaćini

Glavni domaćini borovog četnjaka su različite vrste borova (Pinus spp.). U Hrvatskoj najčešće napada:

• Alepski bor (Pinus halepensis)
• Crni bor (Pinus nigra)
• Bijeli bor (Pinus sylvestris)
• Primorski bor (Pinus pinaster)

U manjoj mjeri, ili u nedostatku primarnih domaćina, može napasti i cedrove (Cedrus spp.) te jele (Abies spp.).

Rasprostranjenost

Prirodno je rasprostranjen u području Mediterana, Sjeverne Afrike te Južne i Srednje Europe. U Hrvatskoj je široko rasprostranjen duž cijele obale, na otocima te u toplijim kontinentalnim područjima (npr. Istra, Lika). Posljednjih desetljeća primijećeno je njegovo širenje prema sjevernijim i kontinentalnim dijelovima Europe, što se povezuje s klimatskim promjenama.

Opis (Morfologija)

• Jaje: Ženka polaže jaja (70-300 komada) u kasno ljeto ili ranu jesen, obično u jednoslojnim ili višeslojnim cilindričnim nakupinama (zapercima) oko borovih iglica. Jaja su prekrivena sivkastim ljuskicama s abdomena ženke, što ih čini sličnima malim izbojcima i pruža im zaštitu.
• Gusjenica: Ovo je najuočljiviji i štetni stadij. Mlade gusjenice su zelenkasto-žute, dok starije postaju sivo-smeđe s narančastim ili crvenkastim leđima i bokovima. Tijelo im je prekriveno gustim, dugim sivkastim dlakama, ali i mikroskopskim, lomljivim otrovnim (urtikantnim) dlačicama koje sadrže protein thaumetopoein. Ove dlačice lako se odlamaju i vjetrom mogu biti raznesene. Gusjenice žive gregarno (zajedno) u velikim svilenkastim gnijezdima (zaprecima) bijele boje, koja grade na granama, najčešće na osunčanoj strani stabla. Prolaze kroz pet larvalnih stadija, a odrasla gusjenica doseže duljinu od 3 do 4 cm. Karakteristično se kreću u kolonama (procesijama), dodirujući se glavom i stražnjim dijelom tijela.
• Kukuljica: Ovalnog oblika, crvenkasto-smeđe boje, duga oko 2 cm. Nalazi se unutar svilenkastog kokona u tlu, na dubini od 5 do 20 cm.
• Leptir (adult): Noćni leptir neuglednog izgleda. Raspon krila je 30-40 mm. Prednja krila su sivkasta s tri tamnije, valovite poprečne pruge i tamnijom mrljom u sredini. Stražnja krila su bjelkasta s tamnim rubom i tamnom mrljom u sredini. Tijelo je gusto obraslo dlakama. Životni vijek odraslih leptira vrlo je kratak, svega dan ili dva, tijekom kojih se ne hrane.

Biologija

Borov četnjak ima jednu generaciju godišnje.

• Rojenje i parenje: Leptiri se roje od lipnja do rujna, ovisno o geografskom području i klimatskim uvjetima. Aktivni su noću. Nakon parenja, ženka polaže jaja na iglice bora.
• Razvoj gusjenica: Jaja obično ostaju u dijapauzi nekoliko tjedana. Gusjenice se izliježu u jesen (rujan/listopad). Odmah počinju graditi mala zajednička gnijezda i hraniti se iglicama. Tijekom zime grade sve veća, vrlo uočljiva bijela gnijezda u kojima provode dan i hladna razdoblja, a noću izlaze hraniti se.
• Procesija i kukuljenje: U kasnu zimu ili rano proljeće (veljača - travanj, ponekad i ranije u toplijim područjima), kada gusjenice dosegnu zadnji stadij razvoja, napuštaju gnijezdo u karakterističnoj procesiji (jedna za drugom). Spuštaju se niz deblo i traže pogodno mjesto u tlu za kukuljenje.
• Stadij kukuljice: Gusjenice se zakopavaju u tlo i pretvaraju u kukuljicu unutar kokona. Stadij kukuljice može trajati od nekoliko mjeseci (leptiri izlijeću isto ljeto) do nekoliko godina (produžena dijapauza), što je mehanizam prilagodbe na nepovoljne uvjete.

Štete

Borov četnjak uzrokuje dvije glavne vrste šteta:

1. Šumarske i ekonomske štete:

   • Defolijacija: Gusjenice se hrane borovim iglicama, što dovodi do djelomičnog ili potpunog gubitka lisne mase (golobrst). Ovo slabi stabla, smanjuje njihov fiziološki potencijal, usporava rast i prirast drvne mase.
   • Slabljenje stabala: Jako napadnuta i oslabljena stabla postaju podložnija napadu drugih štetnika (npr. potkornjaka) i bolesti.
   • Estetske štete: Gnijezda i golobrst narušavaju izgled stabala, što je posebno problematično u urbanim sredinama, parkovima, šumama posebne namjene i turističkim područjima.

2. Javnozdravstvene štete:

   • Urtikarija i alergije: Otrovne (urtikantne) dlačice gusjenica predstavljaju ozbiljan zdravstveni rizik za ljude i životinje. U dodiru s kožom izazivaju jak svrbež, crvenilo, plikove i osip (gusjenični dermatitis, urtikarija). Ako dospiju u oči, mogu uzrokovati konjunktivitis. Udisanje dlačica može izazvati iritaciju dišnih puteva, kašalj, otežano disanje, a kod osjetljivih osoba i teže alergijske reakcije (uključujući anafilaktički šok). Dlačice se lako lome, dugo ostaju aktivne (i u napuštenim gnijezdima) i mogu se širiti vjetrom.
   • Opasnost za životinje: Posebno su ugroženi psi koji iz znatiželje njuše ili ližu gusjenice ili njihove ostatke. Kontakt može uzrokovati teške upale usne šupljine, jezika (ponekad s nekrozom), oticanje, povraćanje, probleme s disanjem, a u težim slučajevima može biti i fatalan.

Mjere suzbijanja

Suzbijanje borovog četnjaka je kompleksno i obično uključuje kombinaciju metoda:

• Mehaničke metode:
  • Uklanjanje gnijezda: Pažljivo rezanje i spaljivanje gnijezda tijekom zime, dok su gusjenice unutra. Obavezno je korištenje pune zaštitne opreme (rukavice, zaštitno odijelo, maska za lice, naočale) zbog opasnih dlačica.
  • Postavljanje barijera: Postavljanje ljepljivih traka ili posebnih ovratnika/zamki oko debla kako bi se uhvatile gusjenice tijekom silaska u procesiji prema tlu.
• Biološke metode:
  • Prirodni neprijatelji: Očuvanje i poticanje populacija prirodnih neprijatelja kao što su neke vrste ptica (kukavica, sjenice, pupavac), grabežljivih kukaca (npr. veliki gusjeničar - Calosoma sycophanta), parazitskih osica i muha te nekih gljivica i virusa.
  • Bioinsekticidi: Primjena pripravaka na bazi bakterije Bacillus thuringiensis ssp. kurstaki (Bt). Ovi pripravci su učinkoviti protiv mlađih stadija gusjenica i selektivni su (ne štete većini drugih organizama). Tretiranje se obično provodi u jesen ili rano proljeće.
• Kemijske metode:
  • Insekticidi: Primjena registriranih insekticida (npr. inhibitori razvoja kukaca, kontaktni ili digestivni insekticidi). Tretiranje treba usmjeriti na mlađe stadije gusjenica dok su još koncentrirane u gnijezdima ili na stablu. Primjena je često ograničena, posebno u urbanim i zaštićenim područjima, zbog potencijalnog negativnog utjecaja na okoliš i neciljane organizme.
• Bioteničke metode:
  • Feromonske lovke: Korištenje lovki s sintetičkim spolnim feromonom ženki za praćenje (monitoring) pojave i brojnosti mužjaka, te za metodu masovnog ulova mužjaka s ciljem smanjenja oplodnje ženki.
• Silvikulturne (uzgojne) mjere:
  • Izbjegavanje sadnje vrlo osjetljivih vrsta borova na područjima s visokim rizikom od napada.
  • Promicanje mješovitih šuma i očuvanje biološke raznolikosti.

Zbog javnozdravstvenog značaja, važno je informirati javnost o opasnostima i mjerama opreza prilikom boravka u područjima gdje je ovaj štetnik prisutan, posebno u vrijeme aktivnosti gusjenica (zima, proljeće).