Borova nematoda (Bursaphelenchus xylophilus)


Borova nematoda (Bursaphelenchus xylophilus) najvažniji je šumski štetni organizam u Japanu, a proširio se u Kinu, Koreju i Tajvan. Nematoda potječe iz Sjeverne Amerike (Kanada, SAD, Meksiko), a u Japan je uvezena borovim trupcima početkom 20. stoljeća. Godine 1999. borova je nematoda prvi put pronađena u Europi, i to u kontinentalnom dijelu Portugala, u regiji Setúbal, na primorskom boru (Pinus pinaster). Poduzete su opsežne mjere iskorjenjivanja tog štetnog organizma, međutim, njegovo se širenje nastavilo i do danas nije zaustavljeno. Borova nematoda nađena je potom 2008. u Španjolskoj u autonomnoj zajednici Ekstremaduri. Godine 2009. ponovno je pronađena u Portugalu, na otoku Madeiri. U Španjolskoj je ponovno pronađena 2010. u Galiciji, a 2012. u Ekstremaduri i 2013. u Kastilji de León.
DOMAĆINI

Borovi iz roda Pinus spp. navode se u literaturi kao najprihvatljiviji domaćini nematode, a napadnute mogu biti i vrste iz roda Abies, Chamaecyparis, Cedrus, Larix, Picea, Pseudotsuga i Tsuga. Ukupna površina šumskih sastojina Republici Hrvatskoj u kojima udio smjese čine gore navedene vrste iznosi oko 394.370 ha.

BIOLOGIJA
Borove nematode Bursaphelenchus xylophilus prema podacima iz literature imaju dva mogusa razvojnog ciklusa (disperzivni i propagativni), a u oba ciklusa izuzetno važnu ulogu imaju vektori, borove strizibube iz roda Monochamus spp. U disperznom razvojnom ciklusu, kolonije gljivica i nematoda u proljeće obuhvaćaju cijelu površinu kukuljice borove strizibube. Imago borove strizibube se prilikom izlaska iz kukuljice kontaminira gljivicama i nematodama koje se netom prije presvukle u poseban oblik tzv. „dauer ličinke“ (eng. „dauer larvae“). Imaga strizibube prilikom dopunskog žderanja na mladim izbojcima tijekom proljetnog razdoblja na svom tijelu ili u trahejama prenose nematode na nezaražena stabla te na taj način strizibube postaju vektori nematode. Tri tjedna kasnije pojavljuju se prvi simptomi žutila i venuća izbojaka. Vektori nematode prenose i gljivice, posebno iz roda Ceratocystis, koje uzrokuju promjene boje biljnog tkiva u plavičastu. U početku infekcije nematode se hrane epitelnim staničjem napadnutog biljnog tkiva, a kasnije i micelijem gljiva iz roda Ceratocystis, Botrytis i dr. Pri takvim uvjetima stablo ugiba u vremenskom razdoblju od 30 do 40 dana.
U propagativnom životnom ciklusu borove nematode, vektori (strizibube iz roda Monochamus) prenose ličinke četvrtog razvojnog stadija na uginulu ili ugibajuću biljku domaćina tijekom ovipozicije. Nematode napuštaju vektora i ulaze u biljku kroz ranice nastale prilikom odlaganja jaja. Odmah nakon ulaska u biljku ličinke nematoda se presvlače u odrasli stadij te započinju s reprodukcijom.

SIMPTOMI
Prvi indikator prisutnosti nematoda je smanjena produkcija smole. Također se smanjuje i transpiracija iglica do potpunog prestanka te se javljaju prvi očiti vanjski simptomi žućenja i venuća iglica (Mamiya 1983). Venuće se može prvo pojaviti samo na jednoj grani („zastava“) a nakon čega se simptom širi na cijelo stablo (Malek i Appleby, 1984).
Prije pojave očitih simptoma smanjenje produkcije smole može se provjeriti otvaranjem rupe od 10x15mm kroz koru i kambij.

ŠTETNOST
Od posljedica zaraze ovom nematodom tijekom 1940-ih u Japanu je godišnje propadalo oko 1 milijun m3 borovine, a nakon kampanje uništavanja zaraženih stabala taj je broj pao na 500.000 m3 no nakon napuštanja kampanje tijekom 1970-ih taj se broj naglo povećao na preko 2 milijuna m3 godišnje. Iako se namatoda u Japanu proširila na područja gdje je prosječna godišnja temperatura oko 10°C, uočeno je da se ozbiljne zaraze razvijaju na višim temperaturama i na područjima gdje je srednja ljetna temperatura preko 20°C (Rutherford i dr. 1990).
Godine 1999. Bursaphelenchus xylophilus je pronađen u Portugalu na primorskom boru (Pinus pinaster), koji je česta vrsta i u hrvatskim mediteranskim šumama.

Podijeli na Facebooku
  • Karantenski organizmi