Brijestova osa listarica (Aproceros leucopoda)


Odnedavno se još jedna invazivna vrsta kukca širi Europom, istočnoazijska osa listarica na brijestu Aproceros leucopoda Takeuchi (Hymenoptera, Argidae). Osa je prvi puta opisana na otoku Hokkaido u Japanu 1939. godine. Prvi nalaz u Europi zabilježen je 2003. u Mađarskoj i Poljskoj, a od tada je zabilježena u Austriji, Rumunjskoj, Slovačkoj, Ukrajini, Moldaviji i Srbiji  gdje uzrokuje značajnu defolijaciju brijestovih stabala u šumama i u drvoredima. U Hrvatskoj je brijestova osa listarica prvi puta zabilježena 2011. godine na području Zagreba.

Domaćini

Domaćini ove vrste u Europi su gorski brijest (Ulmus glabra Huds.), nizinski brijest (Ulmus minor Mill.), sibirski brijest (Ulmus pumila L.) i turkestanski brijest (Ulmus pumila L. var. arborea Litv.) koji se sadi kao ukrasna vrsta u drvoredima. U Japanu su to Ulmus japonica (Rehder) Sarg. i Ulmus pumila. Potencijalni domaćini u Europi su sve autohtone i alohtone vrste brijesta i njihovi kultivari.

Biologija brijestove ose listarice

Vrsta ima četiri generacije godišnje U Japanu je zabilježen let imaga od sredine do kraja svibnja, početkom srpnja, početkom kolovoza i početkom rujna, a u Mađarskoj su imaga nađena od sredine travnja do početka rujna. Stariji larvalni stadiji nađeni su od sredine svibnja. Do sada još nisu zabilježeni mužjaci što znači da se vrsta razmnožava partenogenetski. Ženka odlaže 7-50 jaja u nazubljeni rub lista brijesta i, nakon eklozije, mlade ličinke počinju žderati i stvarati tipične i lako prepoznatljive tragove na listu-karakteristični cik-cak uzorak. Stariji larvalni stadiji potpuno konzumiraju list i ostaju samo tvrđe žile (slika 2). Vrsta ima 6 larvalnih stadija i završava razvoj za 15-18 dana. Ličinka stvara prozračni kokon (slika 3) koji je pričvršćen s donje strane lista. Vrlo brzo nakon kukuljenja  (4-7 dana) izlaze imaga (slika 4) koja, bez oplodnje, odlažu jaja u rub lista.

Štetnost

Ličinke brijestove ose listarice (slika 5) mogu potpuno obrstiti brijestova stabla. Ovaj tip štete posebno je značajan u urbanim područjima gdje se turkestanski brijest sadi kao ukrasno stablo. Obrštena stabla redovito potjeraju novi list, ali su sljedeće godine zabilježena i sušenja grana na tim stablima. Do danas ne postoje podaci o dugoročnim učincima defolijacije na brijestova stabla.

Prvi primjer jake defolijacije je onaj iz Japana 1991-1993. godine gdje su ličinke potpuno obrstile brijestova stabla koja su se kasnije posušila. Iako je brijestova osa listarica lokalno često prisutna, u Japanu je ovo bio prvi slučaj golobrsta. U Kini su 2006. godine zabilježene štete na brijestovima. U Budimpešti osa je obrstila stabla turkestanskog brijesta 2008. godine, a štete su zabilježene uz rubove šuma, uz ceste, u urbanim područjima i defolijacija je iznosila preko 70%. U Austriji je 2009. na nekoliko lokaliteta zabilježena defolijacija, a u Poljskoj su 2008. i 2009.  zabilježene štete na stablima uz rubove šuma. U Rumunjskoj je prosječna defolijacija iznosila od 74-98%.

Prognoza širenja brijestove ose listarice u Hrvatskoj

Brijestova osa listarica je u Europu vjerojatno unesena hortikulturnim materijalom iz Azije (mali kokoni s donje strane lista se lagano prenose i teško se primjećuju), a razmnožavanje partenogenezom (dovoljna je samo jedna ženka, za daljnje širenje štetnika) pogoduje širenju u novom staništu. Sličan način unosa i širenja imale su i druge invazivne vrste nedavno unesene u Hrvatsku. Ova osa listarica se može smatrati invazivnom vrstom u Europi i Hrvatskoj jer zadovoljava sve uvjete iz definicije te kategorije štetnika. U Hrvatskoj još nije došlo do jače defolijacije što se u sljedećim godinama nikako ne može isključiti.

U sljedećim godinama predviđa se širenje brijestove ose listarice na područje cijele Hrvatske. Najizgledniji vid širenja je pasivnim putem (ukrasne sadnice brijesta, pomoću čovjeka) i aktivnim letom ženki koje su vrlo dobri letači. Većina osa listarica ima jednu generaciju godišnje, a one koje imaju više generacija (kao što je to u slučaju ove ose) sklonije su stvaranju vrlo gustih populacija i šteta na biljkama domaćinima. A. leucopoda ima i do četiri generacije godišnje, razmnožava se partenogenetski i ima vrlo kratko vrijeme razvoja od jaja do imaga što ovoj novoj invazivnoj vrsti osigurava visoki biotički potencijal razvojem velikog broja ličinki, a time posljedično i značajnih šteta.

Prema svim dostupnim podacima  može se prognozirati širenje brijestove ose listarice u Hrvatskoj i u šumama i u urbanim područjima te lokalno povećanje gustoće populacije i defolijacija brijestovih stabala.

Podijeli na Facebooku
  • Štetni kukci, Invazivne vrste