Crvenoglavi djetlić (Dedrocopos medius) se često može naći u šumama uz velikog djetlića. Nastanjuje listopadne šume s dovoljnom količinom starog i suhog drveća, a ponekad i stare voćnjake. Crvenoglavi djetlić nema snažan kljun pa je naročito vezan uz sušce i trulo drvo. Ovi djetlići hrane se visoko na drveću, skupljajući kukce i njihove ličinke, pretežno s grana i grančica, a u manjoj mjeri izvlačeći ih ispod kore. Zimi dodatno jedu razne sjemenke i voće. Mužjak rijetko bubnja, a teritorij umjesto bubnjanjem obilježava karakterističnim glasanjem (‘pijev’) već od siječnja. Djetlići su većinom crno bijeli s različitim primjesima crvenog perja, dok su žune crna i svikastozelene. Kod odrasle ptice tjeme je crvene boje. Nema crnu vratnu prugu, brk ne doseže do kljuna, a prsa su žućkastosmeđa, isprugana na bokovima. Bubnja znatno rjeđe od velikog djetlića, a stanište mu je slično. U Hrvatskoj gnijezdi u unutrašnjosti u hrastovim šumama.

Djetlići svake godine prave novu duplju, njihove stare duplje naseljavaju ostale životinje, prvenstveno manje ptice, ali i neki sisavci. Stoga su od iznimne važnosti za opstanak velikog broja drugih šumskih vrsta. Drugi razlog njihovog istaknutog značaja proizlazi iz prehrane ličinkama kukaca koji žive ispod površine drveta (potkornjaci, strizibube). To je također jedinstvena prilagodba, pa djetlići djeluju kao prirodni regulatori brojniosti tih kukaca.

Hrvatska se nalazi u nizu relativno malog broja zemalja, većinom istočnoeuropskih, u kojima su prisutne sve europske vrste djetlića. To bogatstvo vrsta ukazuje na raznolikost i očuvanost šumskih staništa.