Dendrolimus sibiricus


Štetnik je rasprostranjen na području Rusije , Kine, Kazahstana, Mongolije i Koreje.

DOMAĆINI
Dolazi na širokom rasponu domaćina, ali preferira; Abies sibirica, Abies nephrolepis, Pinus sibirica, Pinus koraiensis, Larix gmelinii, Larix sibirica, Picea ajanensis, Picea obovata

BIOLOGIJA
Epidemija se javlja svakih 10-11 godina i traje 2-3 godine. U prirodi za puni razvoj vrsti treba dvije do tri godine u kojem  vremenu gusjenice prolaze kroz  6 do 8 razvojnih stadija. Gusjenice jednu ili dvije godine prezime  u šumskoj stelji . U lipnju se gusjenice  zakukulje i razvoj kukuljice traje oko mjesec dana.  Leptiri se pojavljuju tijekom lipnja kada ženke odlažu od 200 do 300 jaja na iglice donjih grana. Tijekom epidemije jaja odlažu po cijelom drvetu i okolnom tlu. Godišnje se vrsta letom leptira širi do 100 km.

SIMPTOMI
Defolijacija na boru, arišu, jeli i/ili smreci je obično velikih razmjera. Prisutnost gusjenica se lako detektira. Gusjenice i leptiri se dosta razlikuju od ostalih srodnika, čak i vrste Dendrolimus pini koja je prisutna u Europi, a najbliži je srodnik D.sibiricus. Imaga mužjaka je moguće uloviti koristeći feromonske klopke (Pletniev et al., 1999).

ŠTETNOST
Utjecaj na šume može biti vrlo jak što se očituje u gubitku drvne mase i sušenju šume na velikim površinama a što povećava i mogućnost požara. Oslabljeno drveće izloženo je napadu sekundarnih štetočina. Urod sjemena je također  znatno smanjen. Vrlo je vjerojatno da vrsta može preživjeti i razviti se u većem dijelu Europe posebno sjevernom i središnjem dijelu. Relativno tople jeseni i zime onemogućuju  razvoj u istočnom i južnom dijelu Hrvatske.


Podijeli na Facebooku
  • Karantenski organizmi