Hrastova strizibuba (Cerambix cerdo)


Iako je u Hrvatskoj zasada dosta česta vrsta, uklanjanje starih hrastova iz šuma, nestajanje prirodnih hrastovih šuma, sadnja brzo rastućih vrsta drveća te nekontrolirano korištenje pesticida ugrožava populacije hrastove strizibube u Hrvatskoj.
DOMAĆINI

Prvenstveno vrste iz roda Quercus, ali rijeđe i na rodovima Fagus, Castanea, Juglans, Carpinus, Ulmus, Malus i Fraxinus.

BIOLOGIJA
Hrastova strizibuba kukac je iz reda kornjaša ili tvrdokrilaca (Coleoptera), najbrojnije skupine životinja na našem planetu, koje su dobile ime po tvrdom oklopu poput kornjačinog. Ova je vrsta rasprostranjena po cijeloj Europi, od Švedske na sjeveru do Grčke na jugu te od Engleske na zapadu do Bjelorusije i Ukrajine na istoku. Kod nas je hrastova strizibuba široko rasprostranjena u kontinentalnoj Hrvatskoj i to u šumama hrasta lužnjaka u porječjima Save, Kupe, Drave i Dunava, kitnjakovim i cerovim šumama pobrđa i panonskog gorja, kitnjakovim šumama Korduna i Banovine, širokom pojasu primorskih šuma hrasta medunca i hrasta crnike kao i u očuvanim šumama u dolinama rijeka koje utječu u Jadransko more.
Veličinom od 24 do 55 milimetara najveća je strizibuba, ali i jedan je od najvećih kukaca Europe. Odrasle se jedinke pojavljuju krajem proljeće ili početkom ljeta te kao takve žive samo nekoliko tjedana. Nakon parenja, ženka polaže jajašca u šupljine u kori potpuno zdravih, starih, osamljenih te osunčanih hrastova. Iako se hrastova strizibuba može naći na različitim vrstama listopadnog drveća (brijest, jasen, orah, joha, kesten, grab i sl.), prvenstveno je vezana uz hrastove šume na cijelom području rasprostranjenosti. Kod nas je najčešće nalazimo u hrastu lužnjaku, kitnjaku, meduncu, ceru i crniki. Ličinke prodiru ispod kore gdje se hrane tkivom drveta. Nakon tri do četiri godine, ličinka dolazi u posljednji stadij te prelazi u kukuljicu. Preobrazba se odvija pred kraj ljeta ili početkom jeseni. Odrasle jedinke prezimljuju u drvetu te izlaze tek krajem idućeg proljeća ili početkom ljeta. Iako spolni dimorfizam nije toliko izražen, kao kod na primjer jelenka, mužjaci i ženke hrastove strizibube se lagano mogu razlikovati, budući da mužjaci imaju izduženije tijelo i znatno duža ticala.

SIMPTOMI
U drvetu stvaraju nepravilne, vijugave hodnike ispunjene piljevinom, promjera i do nekoliko centimetara. Ličinke se kukulje na mjestu žderanja za što načine posebnu zipku (tzv. ˮkvakuˮ). Hodnici su dosta slični hodnicima krasnika, ali su veći.

ŠTETNOST
Zbog činjenice da njene ličinke mogu uzrokovati ekonomske štete u hrastovim šumama, u sektoru gospodarenja šumama ova se vrsta smatra primarnim štetnikom te nepoželjnim stanovnikom šuma. Do pojave čovjeka, vrste roda Cerambyx bile su u Europi široko rasprostranjene u svim listopadnim šumama ovog klimatskog pojasa, poglavito listopadnim i vazdazelenim hrastovim šumama. Kako je to istovremeno bilo i područje najprikladnije za naseljavanje ljudi, velike površine pod šumama su iskrčene, čime se stanište hrastove strizibube drastično smanjilo. I danas, zbog gubitka staništa uslijed intenzivnog načina gospodarenja šumama, ova je vrsta pred izumiranjem u nekim zemljama Europe, zbog čega je uvrštena na Dodatke II i IV Direktive o staništima Europske unije. Prema Direktivi, ova je vrsta strogo zaštićena u Europskoj uniji, a svaka država članica mora izdvojiti važna područja za ovu vrstu u NATURA2000 ekološku mrežu EU, kako bi se osiguralo njeno očuvanje.

Podijeli na Facebooku
  • Štetni kukci