Hrastova strizibuba kukac je iz reda kornjaša ili tvrdokrilaca (Coleoptera), najbrojnije skupine životinja na našem planetu, koje su dobile ime po tvrdom oklopu poput kornjačinog. Ova je vrsta rasprostranjena po cijeloj Europi,  Kod nas je hrastova strizibuba široko rasprostranjena u kontinentalnoj Hrvatskoj i to u šumama hrasta lužnjaka u porječjima Save, Kupe, Drave i Dunava, kitnjakovim i cerovim šumama pobrđa i panonskog gorja, kitnjakovim šumama Korduna i Banovine, širokom pojasu primorskih šuma hrasta medunca i hrasta crnike kao i u očuvanim šumama u dolinama rijeka koje utječu u Jadransko more.

Veličinom od 24 do 55 milimetara najveća je strizibuba, ali i jedan je od najvećih kukaca Europe. Odrasle se jedinke pojavljuju krajem proljeće ili početkom ljeta te kao takve žive samo nekoliko tjedana. Nakon parenja, ženka polaže jajašca u šupljine u kori potpuno zdravih, starih, osamljenih te osunčanih hrastova. Iako se hrastova strizibuba može naći na različitim vrstama listopadnog drveća (brijest, jasen, orah, joha, kesten, grab i sl.), prvenstveno je vezana uz hrastove šume na cijelom području rasprostranjenosti. Kod nas je najčešće nalazimo u hrastu lužnjaku, kitnjaku, meduncu, ceru i crniki. Ličinke prodiru ispod kore gdje se hrane tkivom drveta. Nakon tri do četiri godine, ličinka dolazi u posljednji stadij te prelazi u kukuljicu. Preobrazba se odvija pred kraj ljeta ili početkom jeseni. Odrasle jedinke prezimljuju u drvetu te izlaze tek krajem idućeg proljeća ili početkom ljeta. Iako spolni dimorfizam nije toliko izražen, kao kod na primjer jelenka, mužjaci i ženke hrastove strizibube se lagano mogu razlikovati, budući da mužjaci imaju izduženije tijelo i znatno duža ticala.

U drvetu stvaraju nepravilne, vijugave hodnike ispunjene piljevinom, promjera i do nekoliko centimetara. Ličinke se kukulje na mjestu žderanja za što načine posebnu zipku (tzv. ˮkvakuˮ). Hodnici su dosta slični hodnicima krasnika, ali su veći.

 Danas je, zbog gubitka staništa uslijed intenzivnog načina gospodarenja šumama, ova je vrsta pred izumiranjem u nekim zemljama Europe, zbog čega je uvrštena na Dodatke II i IV Direktive o staništima Europske unije. Prema Direktivi, ova je vrsta strogo zaštićena u Europskoj uniji, a svaka država članica mora izdvojiti važna područja za ovu vrstu u NATURA2000 ekološku mrežu EU, kako bi se osiguralo njeno očuvanje.