Monochamus spp.

Od dvadesetak poznatih vrsta iz roda Monochamus, na području Europe prisutne su vrste M. sartor, M. sutor i M. galloprovincialis.

Domaćini ovim strizibubama se razvijaju na stablima bora Pinus spp., ali domaćini im mogu biti i druge vrste četinjača iz rodova Abies, Picea, Pseudotsuga i Larix.

Vrste roda Monochamus koje se hrane četinjačama glavni su vektori borove nematode Bursaphelenchus xylophilus pa je tako M. gallprovincialis dokazan vektor u Europi, a za M. sutor se smatra da bi je mogao prenositi jer je poznato da prenosi nepatogenu nematodu B. mucronatus.
Jaja su položena u ovipozicijske ožiljke na kori stabla domaćina i mlade ličinke se izlijegaju za 4 do 12 dana ovisno o temperaturi.
Ličinke. Prvi stadij počinje se hraniti floemom i kambijem, a u trećem stadiju počinje progrizati u ksilem formirajući galerije sa horizontalnim S oblikovanim dijelom okomitim na os stabla i vertikalnim dijelom paralelnim sa osi stabla. U zadnjem stadiju izgriza široku galeriju, i grizotinama začepljuje ulaznu rupu te formira komoru za kukuljenje. 
Kukuljica. Stadij kukuljice traje do 19 dana.
Imago. Nakon transformacije mladi imago kroz 6-8 dana izgriza izlaznu rupu, zatim leti do ovogodišnjih ili prošlogodišnjih izbojaka gdje se oko 10 dana dopunski hrani korom u svrhu reproduktivnog dozrijevanja. Dozrela imaga privlače oslabljela, umiruća ili mrtva stabla te svježe posjećeni trupci na kojima se pare i odlažu jaja. Atraktanti koji ih privlače su monoterpeni i etanol. Ženka mandibulama izdubljuje konični ožiljak na kori. U ožiljku je obično po jedno jaje iako zna biti i puno praznih ožiljaka. Žrenke žive do 83 dana konstantno polijegajući 40 do 215 jaja.
Ove strizibube mogu prezimljavati u bilo kojem stadiju, a najčešće u trećem stadiju ličinke. Bez dijapauze razvoj od ovipozicije do izlijeganja imaga traje 8-12 tjedana.
Konični ovipozicijski ožiljci na kori upućuju da je stablo napadnuto. Starije ličinke mogu napraviti ovalne ulazne rupe koje su često začepljene piljevinom. Karakteristične okrugle čiste rupe upućuju da je se imago u potpunosti razvio i izašao iz drva.
Ličinke Monochamusa mogu uzrokovati gubitke na trupcima formirajući grizotine u drvu, no to je u normalnim situacijama značajno samo ako su trupci dugo ostavljeni u šumi. U slučaju većeg napada i razvoja populacije oštećenja koja uzrokuju ličinke ovih strizibuba mogu učiniti trupce neupotrebljivima za pilansku obradu, pa čak i bezvrijednima. U dobro gospodarenim šumskim uvjetima strizibube iz ovog roda ne smatraju se značajnim štetnikom sami po sebi. Međutim, njihov značaj proizlazi iz činjenice da su glavni vektori borove nematode, izuzetno opasnog invazivnog organizma koji još nije prisutan u Hrvatskoj i nalazi se na karantenskoj listi. Tako je na području Japana ustanovljeno da je vrsta M. alternatus najefikasniji vektori borove nematode, dok je na području Sjeverne Amerike isto ustanovljeno za vrstu M. carolinensis.


Podijeli članak

Facebook