Obična jela (bijela jela, vita jela,  lat. Abies alba), crnogorična vrsta drveća umjerenih predjela sjeverne polutke, treća najrasprostranjenija šumska vrsta drveća u Hrvatskoj, poslije bukve i hrasta lužnjaka. Jela je zastupljena s 50% u crnogoričnim šumama Hrvatske. Jela je prirodno rasprostranjena u planinskim predjelima Srednje, Južne i dijela Zapadne Europe. To se odnosi na običnu jelu (Abies alba), koja je jedina autohtona jela u Hrvatskoj, a razne druge vrste jela, kojih ukupno ima četrdeset, rastu u umjerenom području Europe, Azije i Sjeverne Amerike. U Gorskom kotaru, jela ima izuzetno povoljne uvjete te postiže veliku kvalitetu. Naraste do 40 m (u prašumama do 60 m), postiže debljinu veću od 1,5 m prsnog promjera. Deblo je valjkasto. Krošnja je u početku čunjasta, a u starosti može biti pri vrhu zaravnjena, kao odsječena. Iglice su plosnate, na licu tamnozelene, sjajne, a na naličju sa 2 paralelne bijele pruge stoma. Ostaju na granama do 8 i više godina, a dosta se dugo zadrže i na odsječenim stablima. Grane su u pršljenovima i ne vise. Češeri su uspravni, valjkasti, do 15 cm dugi i 3-5 cm debeli, smeđi, dozrijevaju iste godine, raspadaju se ostavljajući samo češerno vreteno. Pokrovne ljuske su uske, kožaste, raznih dužina. Plodne ljuske su široko zaobljene. Na njima su po 2 sjemenke. Latinsko ime jele Abies potiče od latinskog abire (otići, rasti) što ukazuje na velike visine do kojih jela može narasti. Alba znači bijelo, a dolazi od bijele boje drva. Mlade iglice su bogate vitaminom C i mogu se koristiti za čaj, a od iglica se proizvodi i eterično ulje za inhalacije. Drvo jele je mekano i koristi se za izradu namještaja.