Obična smreka (Picea abies) je crnogorična vrsta drveća iz porodice Pinaceae. Raste u Sjevernoj Europi te planinskim predjelima Srednje i Južne Europe. Uzgaja se i izvan prirodnih staništa, jer raste brzo, daje kvalitetno drvo te za dobivanje božićnih drvaca. U Hrvatskoj je autohtona vrsta. Smreka je do 50 m visoko i 2 m debelo stablo. Deblo joj je vitko i ravno, punodrvno, promjera do 1 m. Grane su jače otklonjene, donje su prema dolje savinute. Krošnja je kupasta i široka ili stubasta. Grane su pršljenasto raspoređene i većinom sabljasto zakrivljene. Kora je tanka, na mladim stablima glatka, sivozelena, a na starim stablima mrkocrvena. Raspucava se u obliku okruglastih ljusaka. Iglice su ravnomjerno spiralno raspoređene, s prugama puči na sve strane. Pri vrhu su ušiljene, duge oko 25 mm, a široke oko 1 mm. Češeri su viseći. Prije sazrijevanja su pretežno zeleni ili crveni. Nakon sazrijevanja i ispadanja sjemena, češeri otpadaju. Grančice su tanke do 50 cm dugačke i vise. Smreka je vrsta polusjene, koja ne podnosi zasjenu drveća gustih krošanja. Vrh njene krošnje mora biti osvijetljen makar podnevnim zrakama sunca. Postranu zasjenu dobro podnosi. Dobro podnosi mraz. Na sjevernom Velebitu u prašumi Štirovači, uspijeva u tipičnom mrazištu. Smreki pogoduju zimske hladnoće kontinentalne i planinske klime. Izbjegava područja s blagim zimama, odnosno krajeve s oceanskom klimom. Vrlo je otporna na zimske studeni. Voli područja s puno oborina od kojih značajan dio otpada na snijeg. Ne voli nisku relativnu vlagu zraka. Vrlo je osjetljiva na ljetne suše, kada smanjuje prirast. Smreka je najčešće božićno drvce. Osim nje, u puno manjem postotku ukrašavaju se i jela, plava smreka, kavkaska jela i omorika. Pogrešno se u narodu, božićno drvce naziva bor. Ime roda PIcea potječe od latinske riječi pix (smola) zbog obilnog smoljenja debla i grana. Mladi izbojci smreke se u proljeće beru za dobivanje ljekovitog sirupa.