Dvije su vrste pipa iz roda Pissodes potencijalno  značajni štetnici na području EPPO regije. To su P. nemorensis koji dolazi na četinjačama na području Kanade, sjevera SAD-a i Južne Afrike te P. strobi koji dolazi na četinjačama na području Sjeverne Amerike u Kanadi i SAD-u.

DOMAĆINI

Picea mariana, P. glauca, Pinus banksiana, P. echinata, P. elliottii, P. glabra, P. palustris, P. serotina, P. taeda, P. pungens,  P. resinosa, P. rigida, P. strobus, P. virginiana.  Areal vrsta Picea pungens i Pinus contorta se ne preklapa sa arealom P. nemorensis, ali su iste bile napadnute kad su posađene na istoku SAD-a, području na kojem dolazi P. nemorensis. Egzote u SAD-u Cedrus atlantica, C. deodara, C. libani, Picea abies, Pinus caribaea i P. sylvestris  su napadnute od strane ŠO. Glavni domaćin ŠO na području Južne  Afrike je Pinus radiata.

BIOLOGIJA

U Floridi (SAD) , imaga postaju spolno zrela tijekom rujna te se parenje i ovipozicija odvijaju u jesen i zimu (Fontaine et al., 1983). Razvoj od stadija jaja do imaga, prolazeći kroz pet larvalnih stadija, ovisno o datumu ovipozicije i temperaturi; 7 do 25 tjedana sa najbržim razvojem unutar 58 dana na temperaturi od 25°C (Atkinson et al., 1988).

U sjevero-istočnoj Sjevernoj Americi, prezimljujuća imaga izlaze iz zaraženog materijala u svibnju te se hrane unutrašnjosti kore i debalcima pomlatka. Jaja odlažu, od kraja svibnja do srpnja, u izgrižene pukotine u kambijalnom dijelu stabla ili na vratu korijena u kojem se pipa hrani (Smith & Sugden,1969). Ličinke se izlegu unutar 8 dana. Prolaze kroz četiri larvalna stadija unutar 36 dana te pripremaju komoricu za kukuljenje. Imaga izlaze od sredine kolovoza do rujna te se dopunski hrane prije hibernacije.

SIMPTOMI

Biljke u rasadniku manje od 30 cm se osuše prilikom jakog napada ličinki, koje prodru do centralnog dijela debalca. Na starijim granama, prisutno je smoljenje. Uklanjanjem kore vidljiva su zipke sa kokonima.  Mogu biti napadnuta cijela stabla, od korijena do grana debljih od 1,25 cm. Ako se imaga hrane sa floemom, stabla do 8 m visine promjene boju u crvenkasto-smeđu te pri jačem napadu mogu uginuti. Iglice otpadaju te je sam izgled stabla nalik na ona napadnuta od strane Ips roda.

ŠTETNOST

P.nemorensis nije značajni štetnik u prirodnim sastojinama bora, međutim u rasadnicama su brojna stabla idealni domaćin. S obzirom da se imaga hrane korom presadnica rasadnici su često teško oštećeni. Pipa je također vektor gljive Leptographium procerum, koja uzrokuje sušenje korijena, a ozbiljan je problem u rasadnicima (Nevill & Alexander, 1992 a,b).