Velika četveropjegava strizibuba (Morimus funereus)


Na prvi pogled slična je apinskoj strizibubi (Rosalia alpina), međutim ima 6 crnih pjega umjesto 4. Još uvijek je česta u našim šumama, međutim osjetljiva je na sve promjene u staništu.
Opis vrste

Velika četveropjega cvilidreta čest je kornjaš naših listopadnih šuma. Veličinom do 40 mm spada u veće kornjaše Europe. Na prvi pogled neiskusnom oku nalikuje drugoj vrsti strizibuba, već spomenutoj alpinskoj strizibubi. Jedinke ove vrste imaju četiri crne pjege, za razliku od alpinske strizibube koja ih ima šest. Tijelo velike četveropjege cvilidrete je svijetlo do tamnosivo s više ili manje vidljivim točkama. Još jedna slična vrsta je Herophila tristis koja je manja i čiji su segmenti ticala, od drugoga nadalje, kraći nego oni kod velike četveropjege cvilidrete. I kod ove vrste javlja se spolni dimorfizam – mužjaci imaju ticala dulja od tijela, dok ticala kod ženki nikada nisu dulja od tijela. Ove strizibube ne mogu letjeti jer im je pokrilje (elitre) sraslo.

Ženke nakon parenja polažu jajašca u stabla ili nedavno otpale grane. Ličinkama za razvoj treba tri do četiri godine tijekom čega se hrane drvetom. Za razliku od ličinki alpinske strizibube, ličinke velike četveropjege cvilidrete se za vrijeme zadnjeg ličinačkog stadija smještaju dublje u deblo gdje progrizaju komoricu u kojoj će se zakukuljiti i gdje će proći kroz preobrazbu. Zanimljivo je kod ove vrste da odrasle jedinke žive do 2 godine i pojavljuju se od ožujka do listopada. Nakon toga odrasle jedinke prelaze u stadij mirovanja odnosno dijapauze. Odrasli se hrane biljnim sokom. Pretežno je noćna životinja, ali se može zateći i po danu kako miruje na deblu ili panju. Borbe mužjaka na pravo za parenje i pogodno mjesto za ženke za polaganje jaja također se odvijaju preko noći. Ponekad u borbama mužjaci  zadobiju ozbiljne ozljede.

Široko je rasprostranjena vrsta u jugoistočnoj, južnoj i jugozapadnoj Europi. Može se naći od nizina do 1500 m n.m. Nije vezana uz točno određene vrste drveća pa se može pronaći u raznim bjelogoričnim ili mješovitim šumama, npr. bukve, hrasta, topole, vrbe, javora ili graba. Zadržava se u šumama bogatim starim ili mrtvim deblima.

Ugroženost 

Glavni razlog ugroženosti ove vrste strizibube je uklanjanje starih i mrtvih stabala iz šuma, čime nestaje izvor hrane za ličinke. Zbog ograničene sposobnosti migracije i rasprostranjivanja vrlo je osjetljiva na sve promjene u staništu pa fragmentacija i izolacija staništa može imati pogubne učinke na populaciju strizibube koja se nalazi na tom području. Kao i kod alpinske strizibube, rješenje je u promjeni načina gospodarenja šumama te zaštiti staništa, a ne samo vrste.

Podijeli na Facebooku
  • Štetni kukci