Velika četveropjegava strizibuba je na prvi pogled slična je apinskoj strizibubi (Rosalia alpina), međutim ima 6 crnih pjega umjesto 4. Još uvijek je česta u našim šumama, međutim osjetljiva je na sve promjene u staništu.

Velika četveropjega cvilidreta čest je kornjaš naših listopadnih šuma. Veličinom do 40 mm spada u veće kornjaše Europe Jedinke ove vrste imaju četiri crne pjege, za razliku od alpinske strizibube koja ih ima šest. Tijelo velike četveropjege cvilidrete je svijetlo do tamnosivo s više ili manje vidljivim točkama. Ove strizibube ne mogu letjeti jer im je pokrilje (elitre) sraslo.
Glavni razlog ugroženosti ove vrste strizibube je uklanjanje starih i mrtvih stabala iz šuma, čime nestaje izvor hrane za ličinke. Zbog ograničene sposobnosti migracije i rasprostranjivanja vrlo je osjetljiva na sve promjene u staništu pa fragmentacija i izolacija staništa može imati pogubne učinke na populaciju strizibube koja se nalazi na tom području. Kao i kod alpinske strizibube, rješenje je u promjeni načina gospodarenja šumama te zaštiti staništa, a ne samo vrste.

Ženke nakon parenja polažu jajašca u stabla ili nedavno otpale grane. Ličinkama za razvoj treba tri do četiri godine tijekom čega se hrane drvetom. Zanimljivo je kod ove vrste da odrasle jedinke žive do 2 godine i pojavljuju se od ožujka do listopada. Nakon toga odrasle jedinke prelaze u stadij mirovanja odnosno dijapauze. Odrasli se hrane biljnim sokom. Pretežno je noćna životinja, ali se može zateći i po danu kako miruje na deblu ili panju. Borbe mužjaka na pravo za parenje i pogodno mjesto za ženke za polaganje jaja također se odvijaju preko noći. Ponekad u borbama mužjaci  zadobiju ozbiljne ozljede.

Široko je rasprostranjena vrsta u jugoistočnoj, južnoj i jugozapadnoj Europi. Može se naći od nizina do 1500 m n.m. Nije vezana uz točno određene vrste drveća pa se može pronaći u raznim bjelogoričnim ili mješovitim šumama, npr. bukve, hrasta, topole, vrbe, javora ili graba. Zadržava se u šumama bogatim starim ili mrtvim deblima.