Ove je godine započeto znanstveno istraživanje biološkog suzbijanja kestenove ose šiškarice, invazivne vrste na pitomom kestenu. Znanstvenici Hrvatskog šumarskog instituta, Zavoda za zaštitu šuma uz potporu Ministarstva poljoprivrede, prvi puta u našem šumarstvu, krenuli su u biološko suzbijanje unošenjem parazitoida kestenove ose šiškarice. Torymus sinensis je porijeklom iz Kine i jedini je do sada autohtoni parazitoid (prirodni neprijatelj) kestenove ose šiškarice za kojeg je sigurno da je specifičan monofag tj. da napada samo i isključivo jednog domaćina-kestenovu osu šiškaricu te joj je fenološki u potpunosti prilagođen. Još 1979. i 1981. godine su japanski znanstvenici (jer je kestenova osa invazivni štetnik i u Japanu) iz Kine unijeli autohtonog prirodnog neprijatelja-parazitoida T. sinensis koji se vrlo brzo pokazao kao učinkovito sredstvo biološkog suzbijanja protiv kestenove ose šiškarice. Do 1989. populacija T. sinensis se povećala 25 puta i zaraza kestenovom osom šiškaricom se drastično smanjila, na oko 30% što je podnošljiv prag štetnosti. Svi pokusi u Japanu pokazali su da T. sinensis parazitira isključivo kestenovu osu šiškaricu jer je njegova biologija prilagođena samo tom štetniku.

Italija je T. sinensis kao biološko sredstvo suzbijanja počela uvoditi i ispuštati u prirodu 2005. godine. Prije ispuštanja u prirodu testirane su i autohtone ne-ciljane vrste, tj. one koje prirodno dolaze na lokalitetima ispuštanja i na koje bi ženke T. sinensis mogle odložiti jaja. Niti na jednoj vrsti nije došlo do odlaganja jaja niti razvoja ličinki T. sinensis. Do danas se T. sinensis komercijalno proizvodi i redovito ispušta u svim dijelovima Italije kao učinkovito sredstvo biološkog suzbijanja te su štete smanjene na podnošljivu razinu. Biologija vrste T. sinensis je sinkronizirana s biologijom kestenove ose šiškarice kako bi parazitoid maksimalno iskoristio potencijale svog domaćina. T. sinensis ima jednu generaciju godišnje (većina autohtonih parazitoida koji parazitiraju kestenovu osu imaju dvije generacije godišnje). Odrasli oblici (osice) izlijeću iz starih prošlogodišnjih šiški kestenove ose šiškarice (u kojima prezimljavaju kao kukuljica) sredinom travnja, točno usklađeno s vremenom otvaranja pupova pitomog kestena i razvoja mladih šiški kestenove ose. Ženke odlažu jaja u mlade šiške kestenove ose tj. u ličinke koje se nalaze u šiškama. Ova potpuna sinkronizacija s biologijom kestenove ose doprinosi velikoj učinkovitosti T. sinensis i njegovom visokom postotku parazitiranosti jer ženke ne odlažu jaja na druge domaćine (druge vrste porodice Cynipidae, ose šiškarice) i time ne troše uzalud svoje potencijale. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je ova sinkroniziranost posebno naglašena u populacijama izvan prirodne rasprostranjenosti (Japan, SAD) jer tu nema autohtonih alternativnih domaćina sa sličnom biologijom na koje bi ženke odlagale jaja. Zbog te nepodudarnosti s drugim vrstama Cynipida će T. sinensis odabrati isključivo kestenovu osu kao najboljeg i široko dostupnog domaćina. Nakon prvog ispuštanja T. sinensis vrlo brzo uspostavlja gustu populaciju koja se širi, npr. dvije inicijalne populacije od 100 ženki udaljene 8 km spojit će se za 5 godina.

Ekološke i ekonomske štete koje čini kestenova osa šiškarica u prirodnim sastojinama pitomog kestena u Hrvatskoj su višestruke i značajne (gubitak prirasta zbog smanjenje asimilacijske površine lista, gubitak cvjetova što je važno u proizvodnji meda, značajno smanjenje količine kestenovih plodova, utjecaj na zdravstveno stanje pitomog kestena), a T. sinensis se u Japanu, SAD-u i Italiji dokazao kao učinkovito biološko sredstvo suzbijanja ovog opasnog štetnika pitomog kestena. Italija, kao 3. svjetski proizvođač plodova pitomog kestena, već godinama koristi T. sinensis kao biološko sredstvo suzbijanja bez, do sada dokazanih, štetnih posljedica. Važno je napomenuti da je ovo prvo istraživanje uzgoja i ispuštanja strane vrste parazitoida u šumarstvu u Hrvatskoj u svrhu biološkog suzbijanja. Biološkim se suzbijanjem želi smanjiti gustoća populacije, a time i štete nove invazivne vrste koja se intenzivno širi u novom staništu i čini ekološke i ekonomske štete. Parazitoidi su prvi puta ispušteni u području Istre gdje pitomi kesten (marun) ima, osim plodova, i bitno tradicijsko značenje za stanovnike tog kraja. Pitomi kesten ima višestruke općekorisne funkcije šume na području cijele Hrvatske koje nadmašuju vrijednost njegove drvne mase.

Uspješnim unošenjem parazitoida T. sinensis na područje Pazina, u sljedećim godinama nastavilo bi se s ispuštanjem i u drugim dijelovima Hrvatske, u sastojinama, nasadima pitomog kestena i na soliternim stablima.

Ovaj projekt je dobar primjer primjene najnovijih znanstvenih istraživanja u praksi, a izveden je u suradnji s talijanskim i mađarskim znanstvenicima (dr. sc. Ambra Quacchia iz Italije i dr. sc. George Melika iz Mađarske) uz financijsku potporu Ministarstva poljoprivrede. Posebnu zahvalu zaslužuju kolege Krešimir Jakupak i Christian Gallo iz UŠP podržnice Buzet, za odličnu suradnju i pomoć pri odabiru sastojine te prepoznavanju važnosti ove problematike za naše šume pitomog kestena. I kao u svakom dosadašnjem istraživanju, bez požrtvovne ekipe iz Zavoda za zaštitu šuma Hrvatskog šumarskog instituta cijela ova operacija ne bi bila izvediva.

Reportažu HRT-a o ovom zanimljivom projektu pogledajte ovdje.

Plodovi zemlje, 13. 4. 2014.