Zaštita šuma pitomog kestena
Sastojine pitomog kestena kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o. rasprostranjene su na površini od 15 000 ha od čega se polovina nalazi na području Uprave šuma podružnica Sisak. Kestenove sastojine ozbiljno ugrožava bolest raka kore koju uzrokuje gljiva Cryphonectria parasitica (Murrill) Barr..
Sastojine pitomog kestena kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o. rasprostranjene su na površini od 15 000 ha od čega se polovina nalazi na području Uprave šuma podružnica Sisak.Pitomi kesten za Sisačko-moslavačku županiju ima ekonomsku, ekološku, socijalnu i turističku važnost posebice za proizvodnju ploda i drva, za zaštitu tla, očuvanje biodiverziteta, kao element pejzaža te za odmor i rekreaciju.Kestenove sastojine ozbiljno ugrožava bolest raka kore koju uzrokuje gljiva Cryphonectria parasitica (Murrill) Barr. Gljiva stvara tri tipa raka: aktivni rak kojeg uzrokuju virulentni, agresivni sojevi gljive, površinske nekroze koje su uzrokovane hipovirulentnim sojem i kalusirajući rak kojeg uzrokuju sojevi koji su srednje virulentnosti. Zaštita šuma pitomog kestena danas se bazira na mehaničkim i biološkim metodama. Biološke metode zaštite temelje se na pojavi prirodnog širenja hipovirusa s površinskih nekroza na aktivni rak što dovodi do zacjeljivanje rak-rana i pojavu kalusirajućih rakova.
Cilj ovog rada je bio istražiti utjecaj različitih načina gospodarenja šumama pitomog kestena s različitim intenzitetima prorede i mjerama zaštite na zdravstveno stanje i pojavu različitih tipova rakastih formacija. Osim toga, predmet istraživanja je i određivanje populacijske strukture gljive C. parasitica u lokalnoj sastojini na području Šumarije Hrvatska Kostajnica i dokazivanje prisutnosti hipovirusa u izoliranim sojevima, a sve u cilju poboljšanja zdravstvenog stanjasastojine, kao i povećanja kvalitete stabala, povećanje prsnih promjera odnosno povećanje proizvodnje drvne mase te povećanje proizvodnje ploda. Osim toga cilj je bio i osnivanje kolekcije bijelih sojeva gljive C. parasitica za korištenje u biološkoj kontroli bolesti.
Rezultati ukazuju na potrebu nastavljanja praćenja pokusa i proširivanja istraživanja osnivanjem novih pokusnih ploha.