Kos (Turdus merula) je vrlo česta i dobro poznata ptica. Mužjak ima crno perje i žuti kljun, a ženka je smeđa i pjegava po trbuhu s crnkastim kljunom. Kos se od čvorka razlikuje nepostojanjem svijetlih točaka na perju, dugim repom i skakutanjem na dvije noge ili žustrom hodu kojemu slijedi ukočeno promatranje. Nalazimo ga u gotovo svim staništima diljem naše zemlje, čest je i u gradovima. Hrani se gujavicama, bobičastim plodovima, kukcima i voćem. Može doživjeti do 5 godina.

Gnijezdi uobičajeno u vrtovima, parkovima i šumama (uključujući duboku šumu). Gnijezdo gradi na tlu, u grmlju ili na stablu. Za gradnju koristi blato i suhe stabljike, a unutrašnjost obloži korjenčićima. Ima 4 do 5 mladih, o kojima se brinu oba roditelja. Pjeva s dobro vidljivog mjesta, većinom u sumrak i zoru. Pjesma je vrlo zvučna i ugodna, sastoji se od jasnih, izmjenjujućih visokih i niskih tonova, skoro uvijek praćenih tišim, kratkim cvrkutom. Kos je djelomična selica: ptice iz priobalja i one koje žive u gradovima se ne sele, dok druge odlaze uglavnom do Sredozemlja. U Hrvatsku zimi dolaze ptice iz sjeverne Europe.

POČETAK PROLJEĆA

… U mladoj travi
Tad se javi
Zviždanjem glasnim prvi kos.
I gle! od pjesme žutokljunca
Odjednom vrt je prepun sunca.
Tiptip … do puta
Doskakuta,
I digne krilo, pa se sunča.
A onda se u travu vrati,
I sluša gdje ga hvale vlati.
Dobriša Cesarić