Voluharica preferira vlažna staništa bogata vegetacijom. Često ju se može naći i u šumama, na otvorenim površinama gusto obraslima travom. Za razliku od poljske voluharice (M. arvalis), koja joj je izgledom jako slična, ova vrsta ima uške do pola ili u potpunosti pokrivene krznom. Aktivna je i noću i danju, a najveću aktivnost pokazuje u sumrak i zoru. Ova vrsta gradi kuglasta gnijezda od izgrižene trave. Gnijezda se nalaze na površini u travi tijekom suhih ljeta, a za vrijeme hladnih i vlažnih perioda ispod zemlje.

Opis vrste

• Veličina: tijelo 8-13 cm; rep: 2-5 cm
• Boja krzna: leđna strana sivosmeđa do crna, a trbušna strana je nešto svjetlija (varijabilna).
• Slične vrste: Microtus arvalis, Myodes glareolus
• Razmnožavanje: 3-7 legla godišnje s 2-6 mladunčadi (ožujak-listopad)
• Prehrana: zeljasto bilje, korijen, gljive, kora, bobice, insekti
• Stanište: vlažna staništa s visokom travom, livade u blizini šuma
• Štete: na korijenju i bazi drvenastih vrsta
• Status: najmanja zabrinutost