Obična breza (viseća breza, lat. Betula pendula), bjelogorično je drvo iz porodice Betulaceae. Raste u Europi i Aziji. Česta je u našim mezofilnim šumama te u nasadima i parkovima. Obična breza je pionirska vrsta, koja zajedno s trepetljikom i vrbom ivom, prva zauzima površine u kojima se prirodno širi šuma. Izrazita je vrsta svjetla. Široke je ekološke valencije, podnosi razne temperature i tla. Izbjegava močvarna kisela tla i tla s obiljem kalcija. Prve godine raste polagano, a poslije se rast naglo povećava. Živi do 100 godina, rjeđe 120.Naraste do 20 m, a u debljinu do 60 cm. Deblo je vitko, a kora bijela i glatka. Na starijim stablima, kora ima tamne pukotine. Izbojci su vitki, dugački.

Ono po čemu je breza prepoznatljiva je njezina bijela kora. Dobro podnosi dim, štetne plinovei tvorničku prašinu pa je pogodna za sadnju u industrijskim i urbanim područjima. Drvoje dekorativno. Sjeme je vrlo sitno, lako se raznosi vjetrom i na veće udaljenosti. Obična breza je ljekovita biljka. Koriste se pupovi, listovi, te katran dobiven suhom destilacijom brezove kore. Pupovi i listovi djeluju diuretično, holeretički, dijaforetički, pročišćavaju krv, djeluju baktericidno, te protuupalno. Sok breze dobiven bušenjem debla u proljeće prije listanja može se koristiti za piće, te dobivanje sirupa ili šećera. Sasvim mladi listovi te proljetne rese smatraju se jestivim. Latinski naziv pendula u imenu breze opisuje njezin tužan, viseći izgled. Od grančica breze izrađuju se metle.